Kao izvor najrazliitijih tvari, biljke su čovjeku uvijek
bile potrebne. Uporaba se često pretvarala u pravo
pustošenje, a u potrazi za obradivim zemljištem
uništavanje šuma i zelenih površina postalo je
najrazornija akcija čovjeka u odnosu na biljni svijet.
Uništavanjem šuma, čovjek je mijenjao i tlo i klimu te je
razvojem civilizacije došlo do velikih promjena u prirodi.
Tek u novije vrijeme, i uglavnom iz znanstvenih pobuda,
rodila se u kulturnom svijetu ideja da treba zaštititi
prirodu. Nastale su s vremenom i institucije kojima je
osnovni zadatak da zaštite ugrožene vrste rijetkih biljaka
i životinja. Doneseni su i posebni zakoni koji propisuju
način iskorištavanja biljaka i čitavih biljnih zajednica,
ponajprije šuma. Posebno su zaštićene pojedine biljke,
koje su iz bilo kojeg razloga postale rijetke, a najčešće
uslijed prekomjernog i neracionalnog iskorištavanja.
Skupljanje ljekovitog bilja zakonom nije propisano, ali i
takve bi biljke trebalo zaštititi, ako ne želimo da neke
od njih izumru. A to se može lako dogoditi jer se skupljanjem
ljekovitih biljaka bavi i mnogo neupućenih ljudi kojima je
najčešće stalo samo do zarade.
Bilje kao lijek
Od samih početaka ljudi su bili okrenuti bilju kako bi im
ono pomoglo i u izlječenju. Ironično je da se ovaj oblik
medicine, najstariji i u nekim dijelovima svijeta još
uvijek najvažniji, danas smatra alternativnim, dok se
relativno nova znanost sintetičkih lijekova smatra jedino
ispravnom.
No valja uzeti u obzir da su i biljke moćni lijekovi.
Njihove aktivne tvari, izolirane i sintetizirane, čine
osnovu mnogih suvremenih lijekova, od aspirina do morfija.
U hitnim slučajevima, nesrećama i naglim upalama nužni su
antibiotici, operacije i snažni lijekovi. U slučaju manjih
ili kroničnih boljki, drukčiji oblici liječenja mogli bi
donijeti bolje rezultate - tisuće i tisuće ljudi svake
godine završi u bolnici zbog liječenja od posljedica
uzimanja lijekova.
Većina tegoba može se liječiti kod kuće nizom jednostavnih
biljnih lijekova, a zdravlju možete pomoći i tako da bilje
uključite u svakodnevnu prehranu. U davnini su se u
proljeće tradicionalno pili biljni tonici kako bi se
obnovila vitalnost tijela nakon zimske prehrane kojoj je
nedostajalo svježeg zelenog povrća.
Kako se istraživanje aktivnih sastojaka bilja nastavlja,
sve se više drevnih oblika liječenja i tonika ozakonjuje,
ustanovljuje se njihova prava vrijednost i vraćaju se u
redovitu upotrebu.